Postoji nešto bezvremensko u jednostavnom portretu—bez teškog retuširanja, bez komplikovanih postavki, samo prirodno svjetlo i miran trenutak sa osobom. Tu živi iskrenost. Jednostavan portret nije o savršenstvu; radi se o povezanosti—između subjekta i fotografa, a na kraju i između subjekta i svih koji gledaju sliku. Radi se o hvatanju ličnosti, emocije i autentičnosti u njenom najčistijem obliku.
U svijetu punom filtera, sceniranih fotografija i previše uređivanih slika, jednostavni portreti se ističu jer dišu. Omogućavaju prirodnom svjetlu da oblikuje subjekt, suptilnim izrazima da ispričaju priču, a sitnim detaljima—pogled, osmijeh, gest—da govore jače od bilo kakve dramatične postavke. Jednostavnost dopušta gledatelju da se fokusira na ono što je zaista važno: osobu ispred kamere.
Srž sjajnog portreta je emocija. Jednostavni portreti odlično hvataju te sirove, prolazne trenutke koji otkrivaju pravu prirodu osobe. Može to biti tihi osmijeh, zamišljen pogled ili čak suptilan nervozni trzaj—detalji koji se gube u previše sceniranim ili uređivanim fotografijama. Autentična emocija je ono što portret čini nezaboravnim i bezvremenskim.
Prirodno svjetlo je najbolji prijatelj fotografa. Daje dimenziju, dubinu i toplinu portretu bez komplikovane opreme. Rano jutro i kasno popodne—često nazvano “zlatni sat”—može učiniti čak i najjednostavniji portret magičnim. Radom s prirodnim svjetlom, umjesto da mu se suprotstavljamo, fotografi mogu kreirati slike koje su mekane, organske i pune života.
Za razliku od visoko stilizovanih portreta koji mogu izgledati zastarjelo za nekoliko godina, jednostavni portreti prevazilaze trendove. Ne oslanjaju se na rekvizite, trikove ili previše uređivanja. Umjesto toga, fokusiraju se na suštinu osobe—njenu individualnost, duh i tihe trenutke koji je definišu. Jednostavan portret priča priču koja ostaje relevantna i dirljiva i decenijama kasnije.
